• pic1
  • pic2
  • pic3
  • pic4
  • pic5
  • pic6
  • pic7

Individualni tretmani

Ukoliko trebate hagioterapijsku pomoć slobodno nazovite na broj 098/770-384 i dogovorite prvi sastanak. Dalje ide sve po potrebi i dogovoru.

Tribine

Antropološka medicina i hagioterapija

Redni broj Vrijeme Mjesto Tema Predavač, Voditelj
1 1.6.2012 Oroslavje Duhovno zdravlje temelj sveopćeg zdravlja Lela Crnek
2 1.10.2012 Zabok Tko sam i kamo idem? Lela Crnek
3 5.11.2012 Zabok Hagioterapija u praksi Lela Crnek
4 3.12.2012 Zabok Vjera i povjerenje Marinko Banožić
5 7.1.2013 Zabok Život - istina i smisao Martina Lihter i Marinko Banožić
6 4.2.2013 Zabok Depresija - uzroci i posljedice Martina Lihter i Marinko Banožić
7 4.3.2013 Zabok Iz ovisnosti u slobodu Martina Lihter i Marinko Banožić
8 1.4.2013 Zabok Dostojanstvo i veličina čovjeka Martina Lihter i Marinko Banožić
9 3.5.2013 Oroslavje Tijelo je važno, ali duh je odlučujući! Martina Lihter i Marinko Banožić
10 6.5.2013 Zabok Duhovna dimenzija
međuljudskih odnosa
hagioasistenti Centra
11 22.5.2013 Oroslavje Duh je onaj koji ozdravlja Katarina Mittermayer

Izvješća s prošlih tribina:

U ponedjeljak, 04.03. i petak, 8.3.2013. u Zelenoj dvorani u Zaboku, održana je šesta tribina iz ciklusa tribina Antropološka medicina i hagioterapija. Tema je bila: „Iz ovisnosti u slobodu“, a voditelji su bili hagioasistenti našeg Centra: Martina Lihter i Marinko Banožić.

IZ OVISNOSTI U SLOBODU

Ovisnost znači gubitak slobode, gubitak duha, gubitak čovještva, pad na razinu životinje. Ovisnik je čovjek koji je pao na razinu onoga što imaju životinje i biljke pa živi instinktivno, vlada se prema nagonima jer mu je sloboda razorena. Izvor i uzrok ovisnosti su na duhovnoj razini, jer je sloboda duhovna stvarnost.

Sloboda nije mogućnost biranja između dobra i zla, već sposobnost da se uvijek opredijeliš samo za dobro. Ako čovjek može činiti zlo to je njegova ograničenost i ranjenost. No, ako je čovjekova sloboda ranjena, nije uništena do kraja, ali je onesposobljena odlučiti i pokrenuti tijelo i dušu na dobro. Mi možemo biti duhovno cjeloviti i zdravi samo kad smo slobodni. Samo u slobodi možeš ostvariti sebe i svoje potencijale. Tada tvoj duh postaje snažan i dobivaš pristup svim svojim mogućnostima, postaješ, mudriji, inteligentniji, sposobniji…

Čovjek uvijek ima slobodu odlučiti se. Koliko god duboko zapao u ovisnost, u njemu uvijek postoji makar jedan uski prostor odlučiti se za slobodu. To je klica slobode koja nam je svima dana. Jer čovjek je stvoren kao slobodno biće. On ima duh koji prožima svaku stanicu njegova tijela. Duh je sloboda od vremena i prostora. Duh je sloboda OD i sloboda ZA, sloboda od ograničenja i sloboda za beskrajan razvoj. On ima pristup slobodi, pristup snagama da se čovjek istrgne iz ovisnosti. U tvom duhu leže snage da se izdigneš iz svega što te zarobljava, u bilo kojem smislu. „Ti nisi ono što si sad, ti si ono što možeš postati!“

Vidi u sebi što je to što te zarobljava, što te smeta, što ti ne daje da budeš slobodan. Posvijesti si jedno- to je samo tvoje trenutno stanje, to nisi ti! Navike, bilo pozitivne (vrline), bilo negativne (poroci), nastaju ponavljanjem određenih radnji.

Mi imamo slobodnu volju i njome neprestano donosimo odluke. Odlučujemo što ćemo činiti. Ono što odaberemo, upisujemo u našu memoriju, pamćenje. Ponavljanjem taj sadržaj učvršćujemo u sebi. Upisujemo ga u svoje stanice, svoje gene, bilo da se radi o pozitivnom sadržaju koji nas izgrađuje, ili o negativnom koji nas razara.

Samo gledaj u sebi slobodu- slobodu od ropstva, od navezanosti, od ovisnosti. Svaka stanica tvog tijela sluša tvoju odluku, tvoju naredbu. Čitavo tvoje biće se usmjerava prema onome u što gledaš. Važno je ne gledati u ono negativno što te veže jer te to demotivira, negativnost oslabljuje tvoje snage. Gledaj ispred sebe! U slobodu, u snagu tvoga duha! Gledaj sebe dostojanstvenog, slobodnog, kako si sposoban biti karakter, gospodar samog sebe, svog tijela, svojih navika, nagona. Gledaj sebe kako upravljaš sobom i svojim životom. Sloboda i snaga tvoga duha – to mora biti tvoja vizija, tvoj cilj. Toliko dugo i duboko moraš gledati u to da se s tim stopiš. Moraš toliko ući u to što gledaš da u duhu postaneš jedno s tim, stopiti se s vizijom koju imaš. Tada se počinješ mijenjati, preobražavati, suobličavati se s onim u što gledaš.

U ponedjeljak, 04.02.2013. u Zelenoj dvorani u Zaboku, održana je peta tribina iz ciklusa tribina Antropološka medicina i hagioterapija. Tema je bila: „Depresija uzroci i posljedica“, a voditelji su bili hagioasistenti našeg Centra: Martina Lihter i Marinko Banožić.

Kažu znanstvena istraživanja da je suvremeni čovjek postao strahovito depresivan i da je trenutno depresija na 4. mjestu svih bolesti u ukupnoj populaciji, a kod žena na drugom mjestu, s tendencijom da kod žena bude na prvom mjestu, a u ukupnoj populaciji na drugom mjestu zdravstvenih problema.

Brojne bolesti na fizičkom i psihičkom nivou su neizlječive, ali na duhovnom nivou nema neizlječivih bolesti no, do sada, nitko ih nije liječio. Hagioterapija istražuje treće područje čovjeka, a to je antropološko područje po kojem je čovjek specifično čovjek i kao takvo ono je najvažnije područje.

Hagioterapija ne liječi neizlječive bolesti već traga za njihovim uzrocima na duhovnoj razini i istražuje načine otklanjanja tih uzroka. Prema tome hagioterapija ne liječi depresiju, već istražuje njezine uzroke na duhovnoj razini te načine terapije, tj. otklanjanja tih uzroka.

Otklanjanjem tih uzroka stvara se pretpostavka da se depresija izliječi i na psihičkom nivou što je područje psihijatrije i psihologije.

U preko najmanje 70% svih bolesti uzrok je na duhovnoj razini.

Depresija je znak da smo izgubili smisao života. To je znak da ne vidimo zašto bismo trebali graditi svijet, znanstveno ga istraživati, mijenjati čovjeka i prirodu, kao osobe razvijati se i rasti, truditi se i mučiti, zašto putovati, zašto učiti itd. Sve skupa nema smisla, jer dođe smrt i sve prestaje.

Depresija nastaje onda kada je čovjek duboko povrijeđen u svome dostojanstvu. Nastaje onda kada je čovjekova savjest povrijeđena i kada čovjek doživljava egzistencijalno da mu je do Stvoritelja zatvoren put i sva vrata zaključana, a to znači kad čovjek osjeća da rješenja nema.

Depresija nastaje i tada kada se čovjek toliko preda zemaljskim zadaćama, kad toliko radi od jutra do mraka i od mrak do jutra, da jednostavno više nema vremena misliti na sebe.

Onda nastaje depresija kada čovjek zaboravi čovjeka.

I kada su financije i koje kakve druge izgradnje, politike, i kada su novine i koje kakve vijesti osobito negativne na prvom mjestu i stalno prisutne u čovjeku.

Depresija nije ništa drugo nego teški virus, teška rak bolest koja razara sam život čovjeka.

Depresija zapravo želi reći čovjeku da je najbolje da uopće ne živi, da on se uzalud rodio, da on ne može u svijetu ništa učiniti, da on nema što napraviti, njega nitko ne treba, ali da njemu nitko neće pomoći, da ga nitko ne cijeni, ne poštuje, da nitko nije na njegovoj strani.

Kad govorimo o depresiji zapravo govorimo više o psihologiji i psihijatriji ali u psihologiji i psihijatriji uzroci depresije su zapravo samo simptomi tako će psihoterapeuti i psihijatri reći da je to samo: loše raspoloženje, tuga, bezvoljnost, bespomoćnost, ravnodušnost, apatija, gubitak životne radosti i energije, pojačana napetost, nemir, razdražljivost, onda to je umor koji dolazi od čovjeka, zadatke koje smo prije lako radili sad nam ne idu, onda to je tromost, praznina i iscrpljenost, a onda osobito to je samosažaljenje.

Mogli bismo mirno reći samosažaljenje je prvi simptom depresije. Nakon samosažaljenja dolazi odmah negativno razmišljanje, odnosno depresija, a iza depresije dolazi onda i suicid. Često puta se događa da u depresiji imate i poremećaj spavanja, manjak apetita, gubitak koncentracije, zaboravljivost, gubitak interesa za aktivnosti, čitav niz tjelesnih tegoba, ali osobito onda prati i osjećaj krivnje, a onda čak sramote, srama što smo nešto loše učinili.

Drugim riječima to je neka vrsta pesimizma, koja jednostavno ide sve do samoubojstva.

Međutim prava depresija nastaje na duhovnoj razini. Jer životinje ne mogu imati depresiju. Depresija nastaje tamo gdje je čovjekova duhovna duša ranjena, tamo gdje je čovjek kao osoba izgubio smisao, život, gdje je njegova inteligencija nesposobna da prodre dalje od mraka oko sebe. Gdje je čovjek nešto započeo, a nije uspio, gdje je čovjek dao život za nešto vrlo vrijedno, a onda ga društvo i drugi ismijavaju umjesto da mu pomognu.

Zapravo depresija ima onaj krajnji uzrok u otkinutosti od Stvoritelja. Jer kad si s Ocem u dobrim i prijateljskim odnosima onda ne možeš biti depresivan. Čovjek koji vjeruje da mu Isus oprašta grijehe, da skida sve ono što je bilo loše, da Otac otvara perspektivnost za život i da se isplati zato raditi jer Otac na kraju nagrađuje i Otac te poslao u svijet, a ne ljudi i nije važno što ljudi misle o tome što ti radiš već što ti misliš i što misli tvoj Stvoritelj.

Dakle, temeljni uzrok je uvijek u Stvoritelju. Međutim kako psihijatrija i psihologija ne smiju spominjati Boga oni ne mogu doći do Boga jer to nije ta razina, ali zato uvijek duhovna razina tj. duhovna duša dolazi do Boga i prema tome otkriva temelj svake depresije.

Da li se može i kako pomoći?

TERAPIJA I LIJEKOVI

Važno vježbanje jer si tako stvaramo pozitivne navike za razliku od negativnih koje smo do sada uvježbali.

1. DOSTOJANSTVO OSOBE Čovjek je prije svega osoba. Naše temeljno dostojanstvo dolazi od našeg Stvoritelja.

2. DOBROTA Depresija je zlo. Dobrota nas uvodi u postojanje, sigurnost. Kad si u dobroti tvoja osobnost preživljava sve životne situacije. Smisao života je naći svog Stvoritelja, temelje svog postojanja.

3. LJUBAV je sigurnost da ima neko mjesto gdje si siguran da ćeš pobijediti sve neuspjehe, sve bolesti i sve smrti. Ima netko tko me bezuvjetno ljubi. Ima li netko u tvom životu za koga si siguran da te voli?

4. KAJANJE I PRAŠTANJE su vrlo snažni duhovni antibiotici koji jačaju DD. Kajanje briše krivicu. Ima li netko u tvom životu koga ti ne prihvaćaš? Odveži se od njega. Ode ja, ćao. Ima li netko u tvom životu kome si ti dužan?

5. VIZIJA, PROJEKT, STALNI RAZVOJ moje zdravlje je moj projekt, vizija.

6. KREATIVNOST pronaći svoje talente - vrlo važno. Za što sam sposoban.

7. SABRANOST usmjerenost na ono što ja želim, zdravlje, temelj čovjekova života.

8. NADA (VJERA, NADA, LJUBAV)

9. GOVORITI JA MOGU, JA HOĆU, JA ĆU USPJETI vic, priroda, pjesme, slike itd.

10. ZAHVALJIVANJE zahvaliti Stvoritelju za sve: za dar života, za njegovu bezuvjetnu ljubav i dobrotu. Zahvaljujem se i okrećem se od negativnosti u pozitivnost u život.

U ponedjeljak, 07.01.2013. u Zelenoj dvorani u Zaboku, održana je četvrta tribina iz ciklusa tribina Antropološka medicina i hagioterapija. Tema je bila: Život - istina i smisao, a voditelji su bili hagioasistenti našeg Centra: Martina Lihter i Marinko Banožić.

Prihvatiti sebe znači reći svom Autoru: „Da, lijepo je što si me stvorio, pristajem živjeti.“ (Tomislav Ivančić)

Život je naše postojanje, naša egzistencija. Bez života nas ne bi bilo, a s druge strane o njemu vrlo malo znamo. Čovjek ne može stvoriti život pa ni najmanji oblik života. U biti život se dešava mimo nas i mi nismo gospodari života. Nas nije nitko pitao da li hoćemo živjeti ili ne, mi ga samo možemo prihvatiti ili ne prihvatiti. Velike duhovne boli i patnje proizlaze iz neprihvaćanja svog života.

Život je nama poklonjen i on je neuništiv, ali se živi na različitim stupnjevima kvalitete.

Život je duhovan i dolazi od apsolutnog duha tj. Stvoritelja. Život može biti ugrožen. Osjećaj ugroženosti vječnog života rezultira velikim egzistencijalnim strahovima, patnjama i bolovima.

Smisao života je da se stalno razvijamo i rastemo u dobroti i ljubavi te da ga uložimo u dobro, za drugoga.

Duhovno smo zdravi samo kad biramo dobrotu, istinu, kad se opredjeljujemo za ljubav i ljepotu. Trebamo si posvijestiti da ima Netko tko je baš nas zamislio, zaželio i stvorio kao osobe i darovao nam život. On je sama dobrota, punina zdravlja za kojom tolliko čeznemo, sama ljubav i apsolutna sloboda od svakog straha, on je netko tko drži naš život na svom dlanu i brine se za nas u svakom trenutku.

Svaki put kad mislimo, govorimo i činimo dobro mi smo na strani Stvoritelja, vječni smo i neuništivi. Trebamo težiti biti stalno povezani s njim. Tada rijeka života teče u nas.

Posvijestimo si i zahvaljujmo za sve ono dobro što smo besplatno primili kao dar u svom životu: za samu činjenicu da postojimo, da smo živi, da imamo toplinu i svjetlo Sunca, čisti zrak, sav biljni i životinjski svijet, toliko boja i mirisa, da možemo vidjeti i čuti, da imamo topli krevet i sigurnost doma, da imamo obitelj i prijatelje.

"Život nije problem koji treba rješiti, ni pitanje na koje treba odgovoriti, život je tajna koju treba pronicati, diviti joj se i kušati ju." (Anthony de Mello)

U ponedjeljak, 3.12.2012. u Zelenoj dvorani u Zaboku, pred oko pedesetak posjetitelja, održana je treća tribina iz ciklusa tribina Antropološka medicina i hagioterapija. Tema je bila: Vjera i povjerenje, a voditelj je bio Marinko Banožić, hagioasistent iz Oroslavja.

U predavanju je naglašena velika važnost vjere i povjerenja. Bez vjere čovjek ne može preživjeti. Sav ljudski život je sazdan od vjere. Čovjek živi od vjere, vjere da će živ dočekati sutrašnji dan, da je hrana koju jede zdrava, da kad putuje da će sretno stići na odredište, da će ga lijekovi koje uzima ozdraviti, da ga drugi ljudu neće napasti itd.

Hagioterapija se temelji samo na vjeri. Ona se temelji samo na tome koliko se čovjek uspije motivirati da povjeruje u dobro i da mu je dobro jedina opcija.

Preko vjere se čovjek spaja sa svojim Stvoriteljem i tako dobiva čvrsti oslonac, pomoć, sigurnost i zaštitu. Stvoritelj je temelj našeg života. On pomaže samo ljudima koji vjeruju, jer oni su na strani dobra, u bitku. Oni su ušli u zdravlje, u uspjeh.

Samo duhom slobodni ljudi mogu vjerovati.

Vjera je naša sposobnost da shvatimo da nas netko voli i priznaje. Vjeru kao takvu možemo i trebamo trenirati i razvijati.

Jedini uzor vjere su djeca. Malo djete potpuno vjeruje svojoj majci i o tome ovisi.

Vjera je projekt , vizija da možemo rasti u neizmjerno. Svoje male misli liječimo samo ako se dignemo u visine duha. Psihofizička razina je ogranićavajuća, a duh je svemoguć.

Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda –kaže A. B. Šimić.

Čovjek koji vjeruje je dobar i njemu se može vjerovati.

U drugim ljudima treba gledati samo ono što je dobro, što je njihova neponovljiva originalnost i temeljna istina.

Da bi čovjek u bilo kojoj životnoj situaciji bio bez straha, siguran da će sve izdržati, potrebna mu je vjera i povjerenje!

Zašto?

Zato što je vjera svjetlost, duhovna snaga, unutarnja sigurnost, koja otklanja strah, a kada nisi u stanju straha ( jer čovjek je uvijek u nekom stanju: dobra, povjerenja, radosti ili stanju nesigurnosti, straha, bespomoćnosti.. ) tvoje čitavo biće je sigurno, stabilno. Kada vjeruješ, ti ulaziš u prostore sigurnosti. Tada su sve snage ( tjelesne, psihičke, duhovne ) u tebi okupljene i usmjerene u ostvarenje onoga u što vjeruješ. Vjera je dakle projekt u koji gledaš, za kojim ideš i koji ostvaruješ! Čitav naš život kreće se oko vjere, jer ona je čovjekova bit, tkivo njegova bića. Čovjek je ono što vjeruje i uspjet će samo ako vjeruje u ono što čini.

Vjera je zato i najveći čovjekov problem:

  • manjak vjere u zdravlje je bolest,
  • manjak vjere u dobro jest ulazak u prostore nesigurnosti, nepovjerenja, zla,
  • manjak vjere u Stvoritelja je ispadanje iz svoga središta, okretanje od bitka, pad na psihofizičku razinu, robovanje sitnim tjelesnim užicima i time gubitak onoga što je trajna vrednota i neprolaznost.

Sve zlo u svijetu, u našim životima dolazi samo od nevjere!

Čovjek čuje, slaže se s tim da je to tako, ali onda to praktično ne provede i ništa od svega toga. Sve se svede samo na teoretsko vjerovanje.

Bolesti duha nastaju kad čovjek ne vjeruje u dobro, jer dobrota je nešto što treba uzeti. Ako je Stvoritelj sama dobrota, onda ja samo sa dobrotom ulazim u Njega, onda sam ja samo sa dobrotom s Njim i onda je On ta snaga vjere, ta sigurnost , to povjerenje koje u mene ulazi. Tada sam duhovno zdrav!

Kada ja imam viziju dobra, kada ja mislim govorim i činim dobro, tada ja vjerom to i dobivam.

Zlo je manjak dobra i ako ja negativno mislim, govorim i činim, ako sam korumpiran, nemoralan , nečovječan, ja se okrećem zlu, gubim vjeru, jer u zlo se ne može vjerovati, i na taj način u mene ulazi strah, nepovjerenje, nesigurnost, što postaje moja duhovna patnja.

Vježba:

  • Dobro je jače od zla, želim vjerovati samo u dobro!
  • Ako ja trenutno i ne vidim to dobro, vjerujem da će ono doći jer moj Stvoritelj za mene želi samo dobro.
  • Svaki strah u meni nestaje kada povjerujem da je dobro jače, da je dobro sam Bitak, Stvoritelj, da je On snaga, sigurnost, povjerenje, ljubav!
  • Kad mislim, govorim, činim dobro, to upisujem u svoje stanice i čitavo moje biće uživa u tom dobru. Tako sebe izgrađujem. ( Negativne misli me razaraju )
  • Želim pronaći smisao , želim imati ispred sebe cilj s kojim ću ostvariti sebe kao sretno biće. Vjerujem da taj cilj mogu ostvariti samo ako gledam u dobro, ako se ne pokolebam, ne posumnjam, jer tada oduzimam od dobra i ulazim u manjak dobra, a to je zlo.
  • I kada me drugi žele povrijediti, nauditi mi ja znam da će me dobrota održati. Dobrota je snaga koja mi daje sigurnost i mir, jer je jača od zla.
  • Kada me drugi stalno kritiziraju, nemaju u mene povjerenja, kada se osjećam bezvrijedan i zbog toga kriv, želim vjerovati u dobrotu Stvoritelja za kojeg sam neprocjenjiva vrijednost i znam da će me to održati. Ja sam Njegovo milje. On me bezuvjetno ljubi i ima svoj plan za mene.
  • Samo vjera da mi je moj Stvoritelj namijenio dobro održat će me na nogama. Ali to dobro ja moram uzeti. Ono je tu , ono je snaga koja je u meni, sigurnost koja je u meni, zdravlje koje je u meni. Ja samo moram postati toga svjestan i početi to dobro uživati.
  • Kada zaživim snagu duha koja mi daje sigurnost u kojoj ja postajem dobrota i ljubav, tada sam u mogućnosti ja mijenjati one oko sebe, mijenjati svijet.

Čovječe nikad nisi sam i uvijek možeš nadići sve svoje probleme!

U ponedjeljak, 5.11.2012. u Zelenoj dvorani u Zaboku, pred oko 60 posjetitelja, održana je druga tribina iz ciklusa tribina Antropološka medicina i hagioterapija. Tema je bila: Hagioterapija u praksi, a voditeljica je bila Lela Crnek, hagioasistentkinja iz Bjelovara.

Lela je u svom nadahnutom govoru istaknula važnost čovjekove spoznaje samog sebe, čiji je, otkud je i kamo ide.

Naročiti naglasak je bio na Ocu nebeskom, Stvoritelju. Čovjek je stvorenje stvoreno od svemogućeg Stvoritelja, a čije su kvalitete apsolutna dobrota, ljubav, istina i ljepota.

U spoznaji i spajanju sa svojim Ocem nebeskim čovjek ima tu snagu u sebi s kojom je sposoban nadići sve svoje probleme.

Ljudski problemi, bolesti, boli i patnje nisu nikada od Stvoritelja. To su posljedice ljudskih odstupanja od zakonitosti postojanja i egzistencije, udaljavanja čovjeka od Izvora svega dobra.

Stvoritelj je u ovaj svijet postavio biološke, fizikalne i moralne zakone, kojih se čovjek treba držati, te rekao: „Držite li se tih zakona živjet ćete dobro i bit će vam dobro. Poštivajte ih! Zašto pitate gdje sam ja? Ja sam tu, a gdje si ti? Gdje si ti čovječe? Što ti činiš?!“

Kršenjem zakonitosti ti upadaš u nevolje, a Stvoritelj ti kaže: „Gle, ja ti ne mogu pomoći, jer ja svoj zakon, koji je savršen, ne mogu mijenjati. On je savršen. Zakonitosti su savršene. Ali dajem ti svu svoju ljubav i snagu da možeš izaći iz svih poteškoća u koje si upao ne poštivajući, ti ili netko drugi, moje zakone koje sam stavio u svoje stvaranje.

Ja sam stalno s tobom !

Ja sam uvijek tu! U meni je ljubav, dobrota! U meni je snaga i sigurnost za tebe!“

Što možemo kad smo s Njim? Vidjeti preko. Vidjeti most. Vidjeti izlaz i spas.

Prekrasno je nadilaziti patnju. To tako daje jedan mir, snagu, jedno ohrabrenje, jednu radost, kad se ti ne hvataš za zlo i gledaš preko. Ti ideš! Ti zapravo rušiš, rušiš pred sobom zidove, prepreke koje su stavljene ispred tebe. Jer nikada nisi sam. Čovječe, nikad nisi sam! Zamisli tu spoznaju: Nikad nisi sam. A kad mi nismo sami? Je li smo mi svjesni ikad toga da nismo sami? Rijetko kad. To je naš problem. Učiti se svaki dan osvješćivati sebi to čiji sam, tko je taj tko me pozvao u ovaj život? Osvješćivati tu ljubav, tu dobrotu, tu istinu. U kojoj mogu sve. Mogu nadići sve.

Pred kraj tribine, iskustva iz svog života, te kako mu je hagioterapija pomogla u rješavanju brojnih poteškoća, na vrlo zanimljiv i duhovit način, iznio je gospodin Željko Pažin iz Zagreba.

Opći dojam je da ljudi u našoj Županiji prepoznaju i prihvaćaju jedinstvenu, originalnu i nezamjenjivu vrijednost hagioterapije, kao metode antropološke medicine, u kojoj mogu naći rješenja za mnoga pitanja i otkriti putove izlaska: iz zla u dobro, iz bolesti u zdravlje, iz laži u istinu, iz ružnoće u ljepotu, jednom riječju iz negativnog u pozitivno.

Slijedeća tribina bit će u ponedjeljak, 3.12.2012. u 19.00 sati. Dođite i vidite…!

O Leli Crnek

Voditeljica je Centra za hagioterapiju u Bjelovaru gdje već godinama djeluje, a svojim radom obuhvaća i šire područje Bjelovarsko-Bilogorske i Koprivničko-Križevačke županije. Pored individualnog i grupnog rada u hagioterapiji, održava predavanja i tribine u školama, raznim udrugama i društvima. Vodila je vježbe na tri Medunarodna studija hagioterapije koja su održana u Zagrebu 2010., 2011. i 2012. godine. Vodi Zajednicu hagioasistenata sjeverozapadne Hrvatske s kojima kao mentor radi na njihovom stručnom i duhovnom usavršavanju. Kao hagioasistent uključena je i u interdisciplinarni tim palijativne skrbi. Autorica je knjige "Hagioterapijska ljekarna", te priručnika "Kako postati hagioasistent". Od jeseni 2011. godine uključuje se u znanstveno istraživanje koje se provodi u ambulanti obiteljske medicine, a kojim se istraživanjem želi dokazati da je duhovno zdravlje čovjeka temelj za svako drugo njegovo zdravlje.

Povratak na vrh stranice